Vertigo bar

Vertigo...
mali kutak raja...

Kao što se tako skladno nadopunjuju kockice leda s gorčinom wiskija, tako se bljesak ljepote, na krilu metropole nadopunjuje s noćnim nebom. Čarobna kupola, kao zlaćana tijara upija tiho sjaj zvijezda... polako se okreće i pruža tako divan pogled na usnuli Zagreb. Oči se očarane staklima i svijetlima grada što tonu u noći, prepuštaju sanjarenju. Samo djelić je to bajke koju možete doživjeti daleko od užurbanih koraka gradske vreve, a opet ostajete tako blizu samog srca metropole. I tad pomislim, dali je oku slađi prizor zlatnog sutona iz magićne kupole ili miris dobre kave, obasjane prvim zrakama izlazećeg sunca? Vertigo by day... savršen za susret s poslovnim partnerima i dragim prijateljima... Vertigo by night, mjesto gdje se tako lako prepustiti čaroliji zaljubljenosti u prisutstvu voljene osobe.

Čujem nešto zvecka... tiho, razbijajući moje sanjarenje i vračajući moj pogled iz daljine u koju je odlutao. "Izvolite, Vaš koktelčić." - čujem kako mi govori, blistava osmjeha ljubazni konobar... "Mmm, ovo je tako fino..." - prozborim zadovoljno i začujem kako svira jedna od mojih najdražih pjesama. Postoji li negdje ljepše mjesto? Ili mi se ovdje stvarno otvorio kutak samoga raja? Poželim ostati zauvijek, pustiti misli da se izgube u harmonićnom plesu zvijezda, blještavih svijetla grada i slatkog okusa najboljeg koktela.. Pa zašto ne? Opuštam se zaista, udobno se smjestivši, puštam da me zvuci glazbe vode do meni najdražih ljudi. Ovo je mjesto koje budi uspomene i stvara sjećanja. Mjesto gdje se rađaju želje, a ispunjavaju snovi... mjesto koje morate doživjeti, vidjeti, osjetiti i okusiti. Podarite si čaroliju bajke, visoko iznad svih... uživajte bar na tren u ljepoti divna pogleda, u baru koji je mnogo više od toga. Vjerujte mi, bila sam ovdje, na mjestu kojeg bi mogli nazvati savršenstvom...

Raj od danas ima novo ime... zovite ga Vertigo!

Visoko pokraj zvijezda, iznad svih
enigma jedna moj postaje stih,
rimom ću reći sve o tom sjaju
tom prekrasnom baru, fantaziji, raju...
i dovoljne biti neće, sve moje riječi
gledati to trebaš, bit ćeš nadomak sreći.
ovo ostaje tek oda, slatka balada, o Vertigo baru iznad Zagreb grada...